Članovi Planinarskog društva "Glasinac" Sokolac, juče su po peti put su prisustvovali u Starom Brodu kod Višegrada obilježavanju 76 godina od ustaškog pokolja više od 6.000 Srba iz istočnog dijela BiH. U proljeće 1942. godine ustaške jedinice, predvođene Jurom Francetićem, u namjeri da protjeraju i pobiju srpsko stanovništvo iz istočnog dijela BiH mučki su ubile 6.000 Srba sa područja Sarajeva, Sokoca, Olova, Kladnja, Rogatice, Han Pijeska i Višegrada, koji su pokušali da pređu rijeku Drinu i potraže spas u Srbiji.

Spomen-kapela u Starom Brodu, posvećena srpskim žrtvama stradalim u proljeće 1942. godine, izgrađena je uz blagoslov blaženopočivšeg mitropolita dabrobosanskog Nikolaja.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom sa sveštenstvom služio parastos u Spomen-kompleksu Stari Brod, a potom je osveštan i temelj Spomen-muzeja u Starom Brodu.

Akademik Matija Bećković na pomenu stradanja Srba na ovom svetom mjestu između ostalog rekao je "Blago onom narodu koga znaju po žrtvama, a ne po zločinima. Drina se može premostiti, ali se njena usta ne mogu prezidati".

Povodom obilježavanja stradanja Srba prenosimo i dio teksta iz knjige Milanka Borovčanina Romsoka"Priče sa planina", priča "Od Borika i Crkvina do Drine"..." Nebo se opet natmurilo. Opet će linuti nebeske suze. Gomilaju se bremeniti oblaci i spuštaju tako nisko da se čini da se nebo na okolne visove naslonilo. Da nije njih možda bi se na ovu visoravan sručilo. 

Ovo sumračje ponovo moje misli vraća u samrtna vremena Drugog svjetskog rata. Ovuda, ovim poljima, bregovima, stazama i bogazama čemerne i ojađene kolone izbjeglica, srpske nejači, žena, staraca i djece, bježeći ispred ustaških hordi zla, hitale su ka Drini, u nadi da će preći preko ćuprije Mehmed paše Sokolovića, i konačno umaći ispred progonioca.

Vele ljudi da je Sjemećko polje u tim pogromnim danima u pojedinim trenucima bilo toliko preplavljeno i zakrčeno zbjegovima i stokom da, kako bi narod kazao, šibicu u nebo da baciš, na zemlju ne bi pala. Pružam pogled niz drum koji odavde, desno od Lijeske, vijuga pobrežjem Sjemeća ka Višegradu, sve u nadi da ću u magnovenju vidjeti te slike tuge i užasa. Ali drum, neumoljivo pust i nijem, ne hajući za moje misli, odbrza ka Višegradu i Drini da sa njom crne uspomene i tajne podjeli"...