Bogata istorija u prošlosti, veliki potencijal u budućnosti, mjesto gdje se spajaju obodi planine – to su upravo Crvene stijene na Gori Romaniji. Pomalo skrivene, taman toliko da probude želju da se istraže do najsitnijeg kamena. Stijene povezuju mostovi koji vode do vrha gdje na dlanu držite dio postojanja, dio Republike Srpske koji kaže: Dobro došli, ovo je spomenik prirode.
Inicijativu za uvrštavanje lokacije Crvenih stijena u spomenike prirode pokrenulo je Planinarsko društvo „Glasinac“ Sokolac tačno prije sedam godina. Put koji je bio dug ali uspješan predložio je član planinara Miroslav Divčić, da na Romaniji postoji područje koje je turistički obilježeno.
Divčić: Unazad 15 godina mnogo sam putovao Evropom, posjetio brojna zaštićena područja, i možda sam lokalpatriota, ali nema takve prirodne ljepote kao što je naša Romanija. Primjera radi, slične našoj su planine u Poljskoj i Slovačkoj, Visoke Tatre. Nacionalni park dvije države, pravi prirodni dragulj, odakle je potekla ideja i realizovala se u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, SGŠ „Šume Republike Srpske“ kao i Zavodom za zaštitu prirodnog nasljeđa i naravno opštine Sokolac, te danas imamo zaštićeno područje – počinje razgovor Divčić.
Zakonom o zaštiti šuma RS nije jasno definisano šta je park prirode, kao što su to nacionalni parkovi „Sutjeska“ ili „Kozara“, koji se vezuju za istorijske činjenice.
Divčić: Spomenik prirode je jedan manji lokalitet u odnosu na nacionalni park. Ovo je mikrolokalitet od 15 hektara, dovoljan da znate da imate jak biodiverzitet, prirodno bogatstvo koje se ističe u odnosu na okolinu, rijetku floru i faunu na osunčanim stijenama koje krase ovo mjesto.
Nadovezujemo se na priču o Crvenim stijenama koje su i stanište sokolova po kojima je nazvana Via ferata „Sokolov put“. Koliko je do sada ljudi prošlo ovom alpinističkom stazom?
Divčić: Kada područje nije zaštićeno, niko vam ne garantuje da danas-sutra ono što napravite neće biti uništeno ako nije namijenjeno u te svrhe, ali s obzirom na to da smo mi bili na pola puta, finansijeri (UNDP, GIZ, USAID) su imali sluha te su sredstva odobrena. Sama ferata koštala je oko 40.000 konvertibilnih maraka dok ostala sredstva, koja su bila ugrađena u projekat za troškove promocija na sajmovima turizma, zbog korone, nisu potrošena, tako da smo mogli uputili molbu Razvojnoj agenciji Grada za relokaciju sredstava za Via feratu 2, kako bi gosti uz prenoćište imali ponude za cijeli vikend uz kajak i jahanje, bez potrebe da idu u potragu za novim sadržajima. Do danas je feratu prešlo oko 6.000 posjetilaca, među kojima je veliki broj stranaca. Oni su za nas čuli zahvaljujući Klettersteig sajtu, koji je feratu „Sokolov put“ ocijenio najvećom ocjenom i svrstao je među prvih pet u Evropi, dok smo turistički prvi u Bosni i Hercegovini. Crvene stijene, odlukom Vlade RS, 9. februara proglašene su za Spomenik prirode, kojom se ovo područje stavlja pod zaštitu radi očuvanja reprezentativnih i atraktivnih geomorfoloških i pejzažnih obilježja zapadnog oboda planine Romanije. Spomenik prirode zvaničnog naziva „Crvene stijene“ prostire se na području opština Pale i Sokolac. Upravljanje Spomenikom povjereno je „Šumama Republike Srpske“, Šumskom gazdinstvu „Jahorina“ Pale i Šumskom gazdinstvu „Romanija“ Sokolac.
U zimskim uslovima Romanija nudi brojne sadržaje za djecu. Šta je to što nas očekuje u susret ljetnoj sezoni?
Divčić: Dječiji ski-lift počeo je sa radom prije tri godine, opet na inicijativu PD „Glasinac“. Došli smo na ideju da napravimo skijalište koje je prihvatljivo svima, s obzirom na to da su cijene na Jahorini relativno visoke, i u tome smo uspjeli. Ne samo da nam dolaze djeca iz naše opštine već i iz drugih gradova koji nisu blizu Sokoca. U skladu sa vremenom koje nam dolazi, tu je dječiji adrenalin-park, prilagođen djeci od šest do 12 godina, dok ćemo sada dopuniti sadržaj i za veću djecu sa još desetak mostova koji su rađeni po svim bezbjednosnim standardima.
Sa razvijanjem kompletne ponude na Romaniji, javila se potreba da svi ti ljudi budu bezbjedni dok se bave avanturističkim uživanjem. Kako odgovarate na te zahtjeve?
Divčić: U bilo kom mjestu gdje imate veći broj lica na planini, javlja se potreba za gorskom službom spasavanja. Naravno, gdje postoje avanturistički sportovi i aktivnosti, postoji mogućnost povrede. Meni je zadovoljstvo što sam, sa još dva prijatelja Predragom Kovačevićem i Stefanom Bajagićem, ušao u sistem Gorske službe spasavanja Planinarskog saveza Republike Srpske. Svaki posao se mora ozbiljno shvatiti zato i obuke jesu zahtjevne. Posljednja koju smo imali je sedmodnevna obuka na Volujaku gdje smo se kao predstavnici Romanije pokazali kao najbolji. Zato se mora voditi računa kome dajete u ruke svoj život jer ima mnogo samoproglašenih vodiča, kojima mi ne možemo zabraniti takvo predstavljanje, ali su zato naši sertifikati svima dostupni kako bi se mogli upustiti u avanturu i zaokružiti jednu lijepu priču koja je doživjela procvat, a najbolje tek dolazi.
Po pitanju aktivnosti Društva, da li je planirana još jedna radna godina ispred vas?
Divčić: Naravno, aktivnosti će biti usmjerene u više pravaca kao što su radni izleti i akcije, izleti rekreativnog tipa, pohodi, putovanja i rad na omasovljavanju i promociji Društva. Nastavljamo sa radovima na objektu „Romanijska brvnara“ kao i stavljanje u funkciju prvog sprata i potkrovlja Planinarskog doma, koje uključuje postavljanje podne obloge i unutrašnje izolacije objekta te opremanje šest soba sa 30 kreveta u ovom objektu. Za ove radove kao i predmetne nabavke potrebno je obezbijediti novčana sredstva u iznosu od 30.000 KM. Nadamo se podršci kako naše opštine tako i grada Istočno Sarajevo i očekujemo da podrška neće izostati – zaključeno je na kraju ovog razgovora.